Svijet se danas suočava s izazovima degradacije okoliša, posebno onečišćenja vode industrijskim djelatnostima poput rudarstva, kožare, tekstila, galvanizacije, farmaceutske i metalurške, petrokemijske i drugih. Ostali izvori zagađenja vode uključuju lošu poljoprivrednu praksu, istjecanje kanalizacije i septičkih jama, poplave uzrokovane globalnim zagrijavanjem i klimatskim promjenama.
Jedna od trendovskih industrijskih grana koje pridonose prisutnosti teških metala su rudarenje I elektro galvanizacija. Industrijski postupci stvaraju otpadne vode u velikim količinama koje sadrže visoku razinu teških metala (cink, nikal, bakar, olovo, kadmij, živa), visoku kemijsku potrebu za kisikom (COD), cijanide, nitrate i sulfatne komplekse.
Zakonska regulativa (EU) propisuje uklanjanje teških metala iz otpadne vode u rasponu od 1–100 mg / L. Za takvu učinkovitost potrebna je kombinacija raznih tehnologija pročišćavanja otpadnih voda kao što su elektrokoagulacija, flokulacija, precipitacija, filtracija, reverzna osmoza, membranski bioreaktor, elektrodijaliza, ultrafiltracija, biosorpcija, ekstrakcija otapala, izmjena iona i apsorpcijska tehnika.
